Stambeno zbrinjavanje žrtva nasilja u obitelji
Žrtve kaznenih djela, osobito one koje su proživjele nasilje u obitelji, često se nakon traumatičnog iskustva nađu u situaciji da nemaju gdje živjeti. Mnoge od njih prisiljene su napustiti vlastiti dom kako bi zaštitile svoj život i zdravlje, a povratak u isto okruženje najčešće nije sigurna opcija. U takvim slučajevima, mogućnost hitnog smještaja u skloništa za žrtve obiteljskog nasilja te stambenog zbrinjavanja davanjem u najam odgovarajuće stambene jedinice, postaje ključno ne samo za fizičku sigurnost, već i za psihološki oporavak, povratak dostojanstva i ponovno osamostaljivanje.
Stambeno zbrinjavanje u kontekstu davanja u najam odgovarajuće stambene jedinice ne podrazumijeva hitni smještaj poput skloništa za žrtve nasilja, već se odnosi na mjeru koja omogućuje žrtvama da ponovno izgrade svoj život u sigurnom i stabilnom okruženju.
Sukladno Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine provodi stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji na području cijele Republike Hrvatske, davanjem u najam odgovarajuće stambene jedinice. Žrtva nasilja u obitelji može podnijeti zahtjev za stambeno zbrinjavanje nadležnom upravnom tijelu u županiji tijekom cijele godine. Uvjeti za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje žrtava obiteljskog nasilja uključuju:
- postojanje pravomoćne sudske presude o počinjenom nasilju u obitelji prema podnositelju_ici zahtjeva (prekršajno i kazneno),
- žrtva nasilja nema u vlasništvu ili suvlasništvu drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan na području Republike Hrvatske,
- žrtva nasilja nema dovoljno sredstava za osiguranje odgovarajuće stambene jedinice nužne za stanovanje ,
- ukupni dohodak i ukupni primici podnositelja_ice zahtjeva i punoljetnih članova_ica njenog kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos od jedne proračunske osnovice (za 2025. godinu iznosi 441,44 eura),
- posjedovanje preporuke Zavoda za socijalni rad.
Važno je znati da ovi uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Dokumentacija potrebna za pokretanje postupka uključuje:
- pravomoćna sudska presuda o počinjenom nasilju u obitelji,
- uvjerenje sa zemljišnoknjižnog suda i uvjerenje katastra da podnositelj_ica zahtjeva nema drugu nekretninu u vlasništvu,
- potvrdu Porezne uprave o visini dohotka i primitaka,
- preporuka nadležnog područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad,
- preslika osobne iskaznice podnositelja_ice zahtjeva i djece.
Značaj stambenog zbrinjavanja u oporavku žrtve obiteljskog nasilja
Psihološki gledano, važnost osiguravanja doma za osobu koja je pretrpjela nasilje ili drugo kazneno djelo ne može se dovoljno naglasiti. Dom nije samo fizički prostor – to je mjesto koje simbolizira sigurnost, kontrolu i kontinuitet. Nakon što prođe kroz iskustvo nasilja, žrtva se često osjeća ugroženo, izgubljeno i bez ikakvog osjećaja stabilnosti. U tom trenutku, imati vlastiti prostor znači imati priliku ponovno uspostaviti unutarnji mir, zaštititi sebe i svoju djecu, i napraviti prvi korak prema oporavku.
Mogućnost da osoba odlučuje o vlastitom prostoru i svakodnevnom životu vraća osjećaj kontrole koji je često izgubljen tijekom traumatskog iskustva. Stambeno zbrinjavanje tako ne djeluje samo kao socijalna pomoć, već i kao terapijski alat. U sigurnom prostoru, žrtve mogu početi razmišljati o budućnosti, educirati se, pronaći posao, skrbiti o djeci i ponovno se povezivati s društvom. Za roditelje koji su pretrpjeli nasilje, mogućnost osiguravanja doma posebno je važna jer stvara uvjete za emocionalni i razvojni oporavak njihove djece. Djeca, jednako kao i odrasli, trebaju stabilnost kako bi zacjeljivala vlastite traume i živjela bez straha.
Važno je naglasiti da pravo na dom nije luksuz, već temeljna ljudska potreba i preduvjet za fizičko, psihološko i socijalno zdravlje. Ako društvo želi ozbiljno pristupiti zaštiti žrtava kaznenih djela, tada mora osigurati mehanizme koji će im omogućiti stabilnost i novu priliku. To znači da stambeno zbrinjavanje ne smije biti iznimka, nego dio sustavne politike pomoći i resocijalizacije.
Dugoročno gledano, ulaganje u takve mjere ne koristi samo pojedincu – ono jača cijelo društvo. Osoba koja ima dom, sigurnost i dostojanstvo ima i kapacitet da ponovno sudjeluje u životu zajednice, radi, odgaja djecu i doprinosi svom okruženju. Stambeno zbrinjavanje nije samo pitanje krova nad glavom – to je pitanje psihološkog zdravlja, ljudskih prava i društvene solidarnosti.
Dom za žrtve nasilja u obitelji NOVI POČETAK
