U sklopu projekta Novi početak održano je studijsko putovanje u kojem su sudjelovali zamjenica župana Jasna Petek, pročelnica Martina Gregurović Šanjug i Miljenka Triller ispred nositelja projekta Krapinsko-zagorske županije, Sergej Erdelja i Stanislava Erdelja ispred partnerske organizacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Krapina te Aneta Škreblin ispred Doma za žrtve nasilja u obitelji Novi početak.
Svrha studijskog putovanja bila upoznati se sa sustavom skrbi, zaštite i podrške žrtvama obiteljskog nasilja, funkcioniranjem savjetovališta i skloništa za žrtve obiteljskog nasilja te aktivnostima u području prevencije obiteljskog nasilja u Kraljevini Nizozemskoj. Stoga je u sklopu studijskog putovanja organizirano nekoliko radnih sastanaka u gradskim službama i organizacijama koje pružaju različite usluge žrtvama, ali i počiniteljima nasilja u obitelji.
Posjetili smo gradski ured GGD-Veilig Thuis u sklopu kojeg djeluje savjetovalište i centar za prijavu nasilja u obitelji i zlostavljanja djece. Ovaj savjetodavni centar objedinjuje zaštitu maloljetnika, centar podrške za žrtve nasilja u obitelji te sklonište. U okviru savjetodavnog centra, korisnicima je osiguran multidisciplinarni pristup i podrška, kroz rad socijalnih radnika, liječnika, specijaliziranih medicinskih sestara, savjetovatelja bihevioralnog usmjerenja i dr. Organizacija poslova u gradskom uredu GGD je takva da dio zaposlenih radi isključivo u pozivnom centru, dok ostali zaposleni rade neposredno sa žrtvama obiteljskog nasilja, u prostorima gradskog ureda, ali i u domovima žrtava nasilja. Rad sa žrtvama nasilja uključuje procjenu opasnosti te sukladno tome potrebu i lokaciju smještavanja žrtava u sigurnu kuću, kao i izradu sigurnosnog plana. Ujedno se procjenjuje potreba donošenja odluke o zabrani približavanja počinitelja nasilja. Odluku o zabrani približavanja počinitelja u trajanju od deset dana može donijeti gradonačelnik na prijedlog nadležnog povjerenstva, a zabrana približavanja se do odluke suda može i produživati. Osim sa žrtvama obiteljskog nasilja, radi se i s počiniteljima nasilja u cilju prevencije daljnjeg nasilja. Nadalje, gradski ured GGD provodi i preventivne aktivnosti u području nasilja u obitelji, kroz reklamne kampanje, edukacije djece, roditelja, učitelja i dr.
Osim gradskog ureda GGD-Veilig Thuis, posjetili smo organizacije Blijf Groep i HVO-Querido koje u okviru svojih djelatnosti imaju organiziran smještaj za žrtve nasilja, ali i psihosocijalnu, pravnu i zdravstvenu podršku žrtvama nasilja.
Blijf Groep je organizacija s dugogodišnjim iskustvom u pružanju podrške žrtvama obiteljskog nasilja te omogućuju sveobuhvatni pristup žrtvama obiteljskog i partnerskog nasilja. Usluge Blijf Groep uključuju sklonište za žrtve obiteljskog nasilja, savjetovališni rad s korisnicima koji nisu na smještaju, rad s počiniteljima nasilja te edukacije i treninge. Ove usluge pružaju se na većem broju lokacija u Amsterdamu. Osim skloništa, Blijf Groep omogućuje i organizirano stanovanje za žrtve obiteljskog nasilja. Specifičnost rada organizacije odnosi se na tzv. „pristup narančaste kuće“ (eng. The Orange House Approach) i geslo „sigurno, a ne tajno“ (eng. not secret, but safe), pri čemu lokacije skloništa za žrtve nasilja nisu tajne, već su poznate. Njihovi smještajni kapaciteti su kontinuirano popunjeni radi čega imaju i listu čekanja na smješta. Trajanje smještaja u sigurnoj kući nije ograničeno, žrtve nasilja mogu koristiti uslugu smještaja u vremenu koje im je potrebno za oporavak i osamostaljivanje. Predstavnice organizacije istaknule dobru suradnju s ostalim dionicima u sustavu skrbi o žrtvama nasilja u obitelji (policijom, sudstvom, socijalnim radnicima koji prate nakon njih slučaj i pružaju potrebnu podršku).
HVO-Querido je organizacija koja, između ostalog, pruža uslugu smještaja žrtvama nasilja u obitelji, iako se primarno bave žrtvama trgovine ljudima. Predstavnica organizacije upoznala nas je sa strukturom same organizacije, funkcioniranjem svakodnevnog života u skloništu i uslugama za korisnike. Ujedno smo se upoznali i s prostorom skloništa, koji je podijeljen u stambene jedinice, prostore za individualni i grupni rad te prostore za zajednički boravak korisnika. Zanimljivo je da ni ovo sklonište nije na tajnoj lokaciji. Također, trajanje smještaja za korisnike nije ograničeno, a nakon odlaska sa smještaja organizacija nudi mogućnost najma vlastitih stambenih prostora. U okviru smještaja u skloništu, korisnici se uključuju u raznovrsne grupne aktivnosti poput grupnih savjetovanja, kreativnih radionica i sl. te im je omogućeno i individualno savjetovanje.
Slušajući iskustva nizozemskih kolegica i kolega, uočili smo neke sličnosti, ali i brojne razlike u samoj organizaciji sustava skrbi o žrtvama obiteljskog nasilja. Neke od sličnosti obuhvaćaju organizaciju svakodnevnog života u skloništu, pravila ponašanja i sigurnosna pravila te grupne i individualne aktivnosti za same korisnike. S druge strane, razlike se odnose na javnost lokacija sigurnih kuća u Amsterdamu, uključivanje počinitelja nasilja u savjetodavni rad paralelno sa savjetodavnim radom sa žrtvom nasilja, a u nekim situacijama i zajednički savjetodavni rad sa žrtvom i počiniteljem. Nadalje, naglasak je na radu sa žrtvama i počiniteljima u njihovom domu ukoliko je to moguće.
Zaključno, ovo studijsko putovanje omogućilo je umrežavanje s partnerskim organizacijama, kao i razmjenu iskustava i primjera dobre prakse. Ujedno su dobivene informacije o tome što se pokazalo učinkovitim u razvoju usluga za žrtve nasilja u obitelji, ali i koji su izazovi u organizaciji usluga za žrtve obiteljskog nasilja.
