Fizičko nasilje
je svaka primjena sile bez obzira je li ili nije nastupila tjelesna ozljeda (SZO, 2002). Prema Zvečeviću (2010.) to je nasilje kojim se povređuje tijelo druge osobe.
To može uključivati, ali nije ograničeno na:
- udaranje rukom, udaranje šakom, udaranje nogom, cipelarenje, ugriz, šamar, tresti osobu, povlačenje, gušenje, guranje, vučenje, grebanje, štipanje, povlačenje kose, ubod, pucanje, utapanje, paljenje, udaranje predmetom, prijetnja oružjem ili prijetnja fizičkim napadom,
- zadržavanje tjelesnih potreba, uključujući prekid spavanja ili obroka, uskraćivanje novca, hrane, transporta ili pomoći ako je osoba bolesna ili ozlijeđena, zaključavanje žrtve u kuću ili van nje, onemogućavanje osobe da obavlja osnovne tjelesne potrebe (obavljanje nužde)
- zlostavljanje, ozljeđivanje ili prijetnja ozljeđivanjem drugih poput djece, kućnih ljubimaca ili posebnih fizičkih stvari
- zlostavljač prilikom svađe udara po zidovima, vratima ili drugim neživim predmetima, baca stvari gnjevno, uništava imovinu
- prisilno fizičko zadržavanje protiv njihove volje, zarobljavanje u sobu ili blokiran izlaz, držanje žrtve kao taoca.
Psihičko nasilje
je primjena psihičke prisile koja je uzrokovala osjećaj straha, ugroženosti, povrede dostojanstva, verbalno nasilje, psovanje, zanemarivanje svojim sredstvima komunikacije i sl. (SZO, 2002.). Također je to nasilje kada se upućuju prijeteći pogledi, grimase, kada se uhodi određena osoba, ili se od nje iznuđuje novac i sl. (Zečević, 2010.).
To može uključivati, ali nije ograničeno na:
- uvrede ili kritike koje potkopavaju samopouzdanja žrtve, to uključuje javno ponižavanje, kao i stvarno ili prijeteće odbacivanje osobe,
- prijetnje ili optuživanje, bilo izravno ili neizravno, s namjerom da uzrokuju emocionalnu ili fizičku štetu ili gubitak; npr. prijetnja da će ubiti žrtvu ili sebe, ili oboje,
- korištenje izjave koje iskrivljuju stvarnost ili ponašanja koja stvaraju zbunjenost i nesigurnost u žrtvi poput govorenja jedne stvari, a činjenja druge, navođenje neistinite činjenice kao istinu i neodrađivanje izrečenih namjera; to može uključivati negiranje zlostavljanja i / ili kazivanje žrtvi da su izmislili zlostavljanje, ponašanja poput namjernog sakrivanja ključeva žrtve i psihičkog ili fizičkog zlostavljanja zbog gubitka,
- dosljedno zanemarivanje ili ignoriranje molbe i potrebe žrtve,
- ponašanja, izjave ili geste koje napadaju samopoštovanje žrtve s namjerom da ju ponize,
- govorenje žrtvi da je mentalno nestabilna ili nesposobna,
- prisiljavanje žrtve da konzumira drogu ili alkohol,
- ne dopuštanje žrtvi da prakticira svoja vjerska uvjerenja, izolirajući je od vjerske zajednice ili korištenje religije kao izgovor za zlostavljanje,
- korištenje bilo kojeg oblika prisile ili manipulacije koja štetno djeluje na žrtvu.
Posebno moramo naglasiti da je emocionalno i psihičko zlostavljanje veoma kompleksno te se ne može svoditi samo na ove stavke. Psihičko zlostavljanje možemo podijeliti na podvrste verbalnog nasilja, socijalne izolacije žrtve, kontrolirajuće ponašanje prema žrtvi te posebna vrste ponašanja uhođenje ili proganjanje žrtve :
Verbalno nasilje uključuje :
- prijetnja da će ozlijediti ili ubiti žrtvu ili njezinu djecu, obitelj, kućne ljubimce, imovinu ili ugled,
- korištenje pogrdnih imena prema žrtvi s ciljem da ju se omalovažava (kurva, glupača, ružna si, kučka…),
- govoriti žrtvi da je neprivlačna ili nepoželjna,
- vikanje, vrištanje, divljanje, teroriziranje ili odbijanje razgovarati
Izoliranje žrtve
Izolacija je oblik zlostavljanja koji je često usko povezan s nadziranjem ponašanja. To nije izolirano ponašanje, već je ishod mnogih vrsta ponašanja. Držeći žrtvu da ne vidi koga želi vidjeti, da čini ono što želi činiti, postavljajući i ispunjavajući žrtvi ciljeve i kontrolirajući kako žrtva misli i kako se osjeća, počinitelj izolira žrtvu od socijalnih i drugih resursa (osobnih i javnih) koji mogu pomoći žrtvi da napusti vezu. Držeći žrtvu socijalno izoliranom, počinitelj odvaja žrtvu od kontakta sa svijetom koji možda ne podržava počiniteljevu percepciju o njihovoj vezi i vjerovanja. Izolacija često započinje kao izraz ljubavi počinitelja prema žrtvi s izjavama poput: “da me stvarno toliko voliš želio/ljela bi provoditi vrijeme sa mnom, a ne sa svojom obitelji”. Što više ovakvo ponašanje napreduje, izolacija se širi, ograničavajući žrtvin kontakt s bilo kim drugim, osim s onima koji ju tuče. Na kraju, žrtva ostaje potpuno sama, bez unutarnjih i vanjskih resursa koji bi joj mogli pomoći promijeniti život. Neke se žrtve izoliraju same od postojećih resursa i sustava podrške zbog sramote od modrica ili drugih ozljeda, počiniteljeva ponašanja u javnosti ili počiniteljeva ponašanja prema prijateljima ili obitelji. Samoizolacija se također može razviti iz straha od javnog poniženja ili iz straha od štete sebi ili drugima. Žrtva se također može osjećati krivom za ponašanje zlostavljača, stanje veze ili bezbroj drugih razloga, ovisno o porukama koje je primala od zlostavljača.
Kontroliranje žrtve
Kontroliranje je način da zlostavljač zadrži dominaciju nad žrtvom. Kontrolirajuće ponašanje, uvjerenje zlostavljača da mu je opravdano kontrolirajuće ponašanje i samo zlostavljačko ponašanje osnovno je pitanje obiteljskog nasilja. Često je suptilan, gotovo uvijek podmukao i prodoran.
To može uključivati, ali nije ograničeno na:
- provjeravanje kilometraže na brojaču kilometara nakon korištenja automobila,
- nadziranje telefonskih poziva, korištenjem uređaja za praćenje broja ili drugih programa koji ne dopuštaju žrtvi upućivanje ili primanje telefonskih poziva,
- ne dopuštanje slobode izbora u smislu odjeće ili frizure, to može uključivati prisiljavanje žrtve da se odijeva na specifičan način kao što je zavodljivije ili konzervativnije nego što im je ugodno,
- kada počinitelj neočekivano naziva i provjerava žrtvu ili neočekivano dolazi kući da ju provjeri, to u početku može djelovati kao ljubavna gesta, ali postaje znak ljubomore ili posesivnosti,
- napadanje privatnosti, ne dopuštajući žrtvi vlastiti vrijeme i prostor,
- poticanje ovisnosti žrtve tako da ju se uvjeri da nije u stanju preživjeti ili obavljati jednostavne zadatke bez nasilnika ili samostalno,
- korištenje djece za kontrolu žrtve, tako što će djecu koristiti kao špijune, prijeteći da će ih ubiti, povrijediti ili oteti, fizičko i / ili seksualno zlostavljanje djece i prijetnje
Uhođenje ili proganjanje žrtve
Praćenje, proganjanje, uhođenje ili maltretiranje može se definirati kao neželjena pažnja koju jedna osoba upućuje drugoj. Takvo nametljivo ponašanje definira slučajeve u kojima žrtvu, na razne načine i kroz duže vremensko razdoblje, uznemirava počinitelj tako da žrtva osjeća strah i tjeskobu. To ponašanje može izazvati i razumnu osobu da se boji za svoju sigurnost ili sigurnost najbližeg člana obitelji.
To može uključivati, ali nije ograničeno na:
- slanje pisma, razglednica ili drugih kriptičnih poruka,
- razbijanje prozora i/ili vrata te provaljivanje u dom žrtve,
- uzimanje pošte od žrtve,
- ostavljanje stvari ispred vrata od doma žrtve, poput cvijeća, bombonijera itd.,
- promatranje žrtve iz daljnje,
- zvanje žrtve i prekidanje poziva bez javljanja,
- praćenje osobe u autu ili pješice,
- skrivanje u grmlju i uhođenje žrtve ispred doma,
- uhođenje žrtve na njezinom radnom mjestu,
- uništavanje žrtvinog posjeda ili stvari te uništavanje zbog zastrašivanja,
- krađa žrtvinih stvari,
- provaljivanje u kuću ili auto žrtve,
- podnošenje sudskih tužbi žrtvi,
- podnošenje zahtjeva za skrbništvo nad djecom bez obzira na njihove potrebe,
- ne poštivanje ograničenja zakonskih posjeta,
- uznemiravanje telefonskim pozivima ili porukama na mobitelu ili društvenim mrežama,
- uhođenje žrtve na društvenim mrežama,
- kršenje sudskih presuda ne približavanja žrtvi.
Seksualno nasilje
Seksualno nasilje je bilo koji seksualni čin, pokušaj ostvarivanja seksualnog čina, neželjeni seksualni komentar i sl. (SZO, 2002). Zvečević (2010.) još nadodaje da je to upućivanje bezobraznih komentara, dodirivanje intimnih dijelova protiv njegove/njene volje, tjeranje na seksualne odnose i sl.
To može uključivati, ali nije ograničeno na:
- silovanje: koristeći silu, prisilu, krivnju ili manipulaciju ili ne uzimajući u obzir želju žrtve za seksom. Ovo može uključivati prisiljavanje da žrtva ima seks sa drugima, neželjena seksualna iskustva ili da se nehotično uključuje u prostituciju,
- iskorištavanje žrtve koja ne može donijeti informiranu odluku o upuštanje u seksualne aktivnosti zbog toga što spava, što je pod utjecajem alkohola i/ili droge, zbog tjelesnog i/ili mentalnog invaliditeta, zbog toga što je premlada, zbog toga što je prestara, te zbog ovisnosti ili straha od počinitelja,
- ismijavati se tuđoj seksualnosti ili tijelu, davati uvredljive izjave, vrijeđati ili nazivati osobu pogrdnim imenima zbog seksualnih sklonosti,
- uspostavljanje kontakta sa žrtvom na bilo koji način na koji ona nije dala svoju suglasnost, uključujući neželjenu penetraciju (oralno, analno ili vaginalno) ili dodirivanje (milovanje, ljubljenje, lizanje, sisanje ili korištenje predmeta) na bilo kojem dijelu tijela žrtve,
- izlaganje pretjerane ljubomore što rezultira lažnim optužbama za nevjeru i kontrolom ponašanja radi ograničavanja kontakta žrtve s vanjskim svijetom,
- kada počinitelj ima seksualne afere s drugim ljudima i tu činjenicu iskorištava da se ismijava sa žrtvom te da ju omalovažava,
- korištenje seksa kao kontrolni mehanizam prema žrtvi tako što ga počinitelj odbija konzumirati sa žrtvom.
Ekonomsko zlostavljanje
uključuje sva ponašanja kojima nasilnik “kontrolira ženinu sposobnost stjecanja, korištenja i zadržavanja ekonomskih resursa i time prijeti njezinoj ekonomskoj sigurnosti i potencijalima za samodostatnost”. To također može biti uskraćivanje i/ili oduzimanje financijskih sredstava, dovođenje osobe u položaj da moli za novac, davanje “džeparca”, potpunu kontrola kućnog budžeta, učestale provjere potrošenog novca, nedozvoljavanje sudjelovanja u financijskim odlukama, uskraćivanje informacija o obiteljskim prihodima, zabranu zapošljavanja, oštećenje ili uništenje imovine, ucjenjivanje financijskim sredstvima, uskraćivanje prava na obrazovanje ili zdravstvenu zaštitu, neplaćanje alimentacije (Ajduković & Pavleković, 2000.). Financijska zlouporaba način je kontrole žrtve manipulacijom ekonomskim resursima.
To može uključivati, ali nije ograničeno na:
- kontrola obiteljskog dohotka i/ili ne omogućavanje žrtvi pristup novcu i/ili strogo ograničavanje pristupa obiteljskim fondovima,
- to također može uključivati čuvanje financijskih tajni ili skrivene račune, davanje žrtvi dnevni/tjedni džeparac ili omogućavanje žrtvi da se izjasni kako se troši novac ili prisiljavanje žrtve da predaju plaću počinitelju,
- počinitelj može stvoriti stanje da žrtva ostane bez posla ili ju sprečava da se zaposli, tako što će kasniti na posao zbog toga što ju počinitelj odbija voziti na posao ili ju namjerno kasnije vozi na posao te žrtvu može nazivati ili se pojaviti na poslu te ju maltretirati pred drugim zaposlenicima i poslodavcem i/ili prisiljava žrtvu da prije radnog vremena odlazi s posla namjerno ili lažnim povodom,
- počinitelj troši novca za potrepštine (hranu, stanarinu, komunalne usluge) na nebitne stvari (droge, alkohol, hobiji…).
Literatura :
- Ajduković, Marina i Pavleković, Gordana (2000). Nasilje nad ženom u obitelji. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć.
- World Health Organization (2002). World report on violence and health. World Health Organization. Geneva.
- Zečević, I. (2010). Priručnik – program prevencije vršnjačkog nasilja u školama.Banja Luka.
